MAROKO

Kraljevina Maroko je država na krajnjem sjeverozapadu Afrike, u regiji poznatijoj kao Magreb. Ovu državu zapljuskuju vode Sredozemnog mora i Atlantskog oceana. Na sjeveru se graniči sa španjolskim enklavama Ceuta i Melilla, s Alžirom na istoku i jugoistoku, a na jugu a teritorijem Zapadne Sahare koja je pod marokanskom kontrolom. “Al-Mamlakâ l -Maġribīyâ” (arapsko ime zemlje), znači “Zapadna kraljevina”, a samo ime Maroko potječe od bivše prijestolnice Marrakesh – “Božja zemlja” na berberskom jeziku. Površina Maroka iznosi 446.550 kvadratnih kilometara, a reformom iz 1997. godine podijeljen je na 15 administrativnih regija. Prema državnom uređenju, Maroko je kraljevina u kojoj postoji neovisno sudstvo i parlament, dok je na čelu države kralj-Muhamed VI. Glavni grad je Rabat, a drugi veći gradovi su Casablanca, Tangier, Marrakesh, Fes.

Reljef Maroka je pretežito planinski tako da terenom dominira planinski vijenac Atlas koji se prostire od sjeveroistoka ka jugu, dok se na sjeveru Maroka prostire planinski vijenac  Rif. Obje planine su pretežito naseljene Berberima – starosjedilačkim plemenom Afrike. Mediteranska obala Maroka je planinska a obalu Atlantskog oceana odlikuje plodna ravnica.

Klima na sjeveru zemlje je mediteranska – suha i topla ljeta i vlažne i prohladne zime, a u unutrašnjosti Maroka i na jugu nešto je ekstremnija – jako topla ljeta i oštre i hladne zime. Kišna sezona u Maroku traje od studenog do ožujka.

Bogata povijest, kultura i tradicija glavne su odlike Maroka. Većinsko stanovništvo Maroka čine Berberi i Arapi, ili mješavina jednih i drugih. Državna religija je islam a većina stanovnika su sunitski muslimani. Po broju stanovnika Maroko je četvrta najbrojnija arapska zemlja, a zanimljivo je i to da je Maroko jedina država Afrike koja se nije priključila Afričkoj uniji (zato što Unija priznaje Zapadnu Saharu kao neovisnu državu). Što se tiče stranih državljana koji žive u Maroku, većinu čine Francuzi i Španjolci.

Službeni jezik  je arapski a nedavno je status službenog jezika dobio i berberski jezik. U sjevernim dijelovima  govori se španjolski jezik, dok se francuski uglavnom koristi među poslovnim svijetom, a također se uči i kao obavezan jezik u školi.

“Vesternizacija” i razvoj dovele su do mnogih modernih promjena koje se mogu primijetiti u velikim gradovima poput Rabata, Casablance i Tangera, dok su Fes i Marrakesh zadržali svoju tradiciju i predstavljaju pravi stari, tradicionalni Maroko.  Možda je teško povjerovati ali postoji velika razlika u načinu života između ruralnih oblasti i velikih gradova.  Visoke zgrade koje prodiru kroz oblake, automobile, autobuse i taksi vozila koja stvaraju uličnu gužvu i buku možete naći u gradovima, dok u ruralnim područjima između malih kuća i farmi ili pustinjskog prostranstva, glavno prijevozno sredstvo su deve i magarci. U ovim mjestima ne postoje restorani i kafići, a ljudi se često oslanjaju na razmjenu robe umjesto kupnje iste.

Širom svijeta Marokanci su poznati po svojoj ljubaznosti i vedrini.  Nemojte se začuditi ako Vas Marokanac koga ste upravo upoznali, pozove u svoj dom i ponudi Vam sve što ima pa čak i skromne darove. Marokancima je od izuzetne važnosti  izgradnja osobnih odnosa i upravo zbog toga oni žele pomoći drugima iako nemaju uvijek osobnu korist. Obitelj je također važna Marokancima, šira obitelj se često okuplja radi toplog obroka i čaja ili jednostavno samo radi posjeta i razgovora.  Iako nikada nisu upoznali Vašu obitelj često će Vas upitati za njihovo zdravlje.

Na ulicama Maroka možete vidjeti mnoge muškarce i žene kako nose tradicionalne djellabe, duge ogrtače s kapuljačom koji se nose preko garderobe. Žene također dodaju i hidžab kojim prekrivaju glavu u znak predaje Bogu.  Za posebne prigode djellabe zamjenjuju kaftanom.  Glavna razlika je u tome što se kaftan pravi od skupljih materijala, ne uključuje tradicionalnu kapuljaču i ukrašen je čipkom i vezom svijetlih boja.  Dio mlađe generacije koji je pao pod utjecaj zapada promijenio je stil oblačenja pa ih tako možete vidjeti u trapericama i majicama.

Iako se Maroko modernizirao, postoje neke stare tradicije i način života koji i dalje imaju jak utjecaj.  Jedna od ovih tradicija su sokaci, mjesto gdje se prodaje roba, usluge a može također doći i do trampe. Pored mnogih robnih kuća, većina ljudi ipak više voli kupovati od svojih lokalnih prodavača iz sokaka umjesto u lancima trgovina.  Kupovina i pregovaranje s pouzdanim dobavljačima predstavlja način života, a i pored toga svaki proizvod se može naći po povoljnijoj cijeni nego u trgovini.

Jedan od glavnih običaja u Maroku jeste nedjeljni odlazak do lokalnog hamama. Hamami su velika javna kupališta s odvojenim dijelovima za muškarce i žene. Prostorije ispunjene parom u kojima se mnogi ljudi druže koliko se i kupaju.  Marokanci koji žive u velikim stanovima s modernim sadržajima i dalje posjećuju hamame redovito, dok za one koji nemaju u svom domu tuš, hamam nije način života već je i potreba.

Bogato kulturno naslijeđe i tradicije mogu se vidjeti na marokanskim svadbama. Tradicionalna marokanska svadba ima dosta složen proces vjenčanja koji može trajati i do tjedan dana, također postoje i ceremonije koje se odvijaju prije samog vjenčanja. Svakako, ova procedura vjenčanja je jako skupa. Kada se odredi datum vjenčanja, pripreme počinju. Pet dana prije vjenčanje, potrepštine poput madraca i deka odnose se u svadbene odaje. Tamo se mlada kupa u hamamu mlijekom koje ima za cilj pročistiti mladu. Njene negafe nadgledaju cijeli događaj. Negafe su uglavnom starije, udane žene, prijateljice ili rođake. Nakon kupanja slijedi uljepšavanje i oblačenje u bogato ukrašen kaftan, ukrašavanje teškim nakitom i šminkanje. Obvezna je svakako ceremonija u kojoj se ruke i stopala mlade oslikavaju kanom. Dizajn je kompleksan i sastoji se od različitih cvjetnih i geometrijskih oblika koje imaju za cilj otjerati zle duhove, donijeti sreću i povećati plodnost. Uglavnom se u dizajnu krije i mladoženjino ime.

Marokanska kuhinja predstavlja mješavinu kultura Berbera, Francuza, Arapa i Židova. Marokanci kažu da se najbolja tradicionalna marokanska hrana služi kod kuće tako što se jede u krugu obitelji ili barem u obiteljskom restoranu. Marokanci uglavnom jedu uz pomoć ruku i kruha, ne koriste nož i vilicu. Jedu samo desnom rukom i ako koriste tagine, smatraju da je pristojno pojesti samo ono što se nalazi ispred njih.

Tagine se nalaze na svakom marokanskom meniju. Nazvane su po kupastom glinenom loncu u kojem se priprema hrana. To je gulaš od mekanog mesa i povrća u aromatičnoj mješavini začina. Po neki put se dodaju masline i voće ali uvijek se služi s kruhom. Kefta se izdvaja kao specijalitet, janjeće meso kuhano u umaku od rajčice s lukom i preliveno jajetom.

Nacionalno piće Maroka jeste čaj od mente i često ga u šali nazivaju Berberskim viskijem. Priprema čaja se smatra pravom umjetnošću, zeleni čaj se začini grančicom svježe mente i uglavnom se služi s puno šećera. Zimi kada je menta rijetka koristi se gorak pelin – poznat kao absent ili sabe. Uglavnom se toči u metalni čajnik i služi u visokim čašama.

U svakoj uličici mogu se naći šarene piramide aromatičnih začina. Ras El Hanout je kompleksna mješavina do 30 sastojaka, uglavnom izmljeveni začini, muškatni oraščić, kardamon, cimet, kurkuma  i đumbir. Uglavnom se koristi za pripremanje specijaliteta i doslovni prijevod s arapskog je „najbolja ponuda u trgovini.“


KORISNE INFORMACIJE:

Ime: Kraljevina Maroko

Površina: 446.550km2

Dužina obale: oko 1.835 km

Glavni grad: Rabat

Populacija: oko 33  milijuna stanovnika

Uređenje: Kraljevina-Monarhija

Predsjednik države: Kralj Muhamed VI