Priča o otočnom raju još pri samom pomenu riječi Zanzibar djeluje vrlo egzotično. Zanzibar je legendarni arhipelag u Indijskom oceanu, koji se sastoji se od otoka Unguja, Pemba i nekoliko manjih otoka. Nalazi se na oko 40km od obale Tanzanije, čiji je sastavni dio (poluautonomna oblast) i 6° južno od ekvatora, u istočnoj Africi. Glavni grad je Zanzibar i nalazi se na zapadnom dijelu otoka Unuguja uz drevni Stone Town, najvažnijom povijesnom znamenitošću na otoku, koja je pod zaštitom UNESCO-a.

Ime Zanzibar je arapskog porijekla i znači u prijevodu Obala crnih ljudi jer, kako se smatra, Zanzibar su prije 4.000 godina naselili Bantu crnci.

Arhipelag ima ukupno 1.500 kvadratnih kilometara, 85km je dug i 30km širok.

Evidentan je i dominantan arapski utjecaj na mještane otoka Unguja i Pemba, koji su mješavina Širazia (iz Perzije), Arapa, Komoriana (iz Frank otoka) i Bantu s kopna. Većina stanovništva pripada Bantu- Hadima etničkoj grupi. Ostale etničke grupe uključuju Tumbatu (koji žive na Tumbatu i u sjevernom dijelu Zanzibara) i migranata iz istočnoafričkog kopna i  Komorskih otoka. Azijati su značajna manjina, posebno u gradovima. Europljana gotovo da i nema.

Povijest Zanzibara, duga je i krvava. Smatra se da je Zanzibar bio dom inteligentnim ljudima (Homo sapiens) prije više od 20.000 godina.

Neke drevne iskopine otkrivene na Zanzibaru, pokazuju da je to bio i glavni trgovački put za drevne Asirce.

Monsunski vjetrovi koji pušu preko Indijskog oceana omogućili su kontakt između Perzije, Arabije, Indije i obale istočne Afrike još prije 2.000 godina. Bio je to važan pomorski put koji je spajao Rimsko carstvo s Indijom i Kinom. Prvi dolasci Europljana bili su od strane portugalskih navigatora, na čelu s Vascom de Gamom, koji su u potrazi za trgovačkom vezom s Indijom, u stvari pokorili narod Zanzibara i učinili ga svojom kolonijom.  Na kraju 15. stoljeća uspostavljena je trgovinska stanica na Zanzibaru i drugim točkama na istočnoj obali Afrike. Krajem 17. stoljeća Omanski Arapi smijenili su Portugalce, kada počinje period vladavine sultana, najmračniji u povijesti ovog naroda. Tijekom vladavine sultana, Zanzibar je postao veliki centar kupoprodaje robova. Na mjestu Anglikanske katedrale, nalaze se ćelije u kojima su čuvani robovi iz cijele Afrike, uz malo hrane i vode, a zatim su prodavani. Najvišu cijenu dobivali su jaki i zdravi muškarci, sposobni za teške fizičke poslove i lijepe, mlade žene koje su prodavane kao konkubine. Zbog zdanja koja su svjedočanstvo krvave, robovlasničke povijesti, UNESCO je zaštitio Stone Town kao jedan od stotinu najznačajnijih na svijetu. 1840. godine, Oman Sultan je preselio svoj dvor s Muskata na Zanzibar,  a otok je postao arapska država i važan centar trgovine i politike u regiji. U drugoj polovici 19.-og stoljeća, mnogi europski istraživači, uključujući  i dr. Stanleyja Livingstona, počeli su ekspedicije u unutrašnjost Afrike baš iz Zanzibara. Zanzibar je bio britanski protektorat od 1890. do 1963. godine, kada je država stekla neovisnost. Godine 1964., sultan i Vlada oboreni su najkraćim ratom ikada zabilježenim, koji je trajao svega 38 minuta i zapisan je u Ginisovoj knjizi rekorda, kao Anglo-zanzibarski rat, u kojem su Britanci bombardirali Beit Al Hukum Palace. Bila je to najkrvavija revolucija ikada viđena na tim prostorima. Za svega nekoliko dana ubijeno je 17.000 Arapa i Indijaca, a većina preostalih je protjerana uz  konfisciranje zemlje i imovine. Izborivši se za svoju slobodu, Zanzibar je konačno postao nezavisan. Iste godine, Zanzibar i nova nezavisna država Tanganjika, ujedinjuju se formiravši Ujedinjenu Republiku Tanzaniju.

Današnja Vlada Zanzibara je samostalna unutar Ujedinjene Republike Tanzanije, kojom upravlja Revolucionarni savjet i Predstavnički dom koji biraju i imenuju članove. Predsjednik Zanzibara je i potpredsjednik Tanzanije.

Broj stanovnika Zanzibara se procjenjuje na oko 900.000 a najveće naselje je grad Zanzibar s oko 150.000 ljudi. Ostali gradovi na otoku Zanzibar su: Chaani, Bambi, Mahonda i Makunduchi. Izvan gradova, većina ljudi živi u malim selima baveći se poljoprivredom ili ribolovom. Sela Zanzibara su odsječena od ostatka svijeta, uz odsustvo civilizacije. Žive u divljini- džunglama i šumama, na način kako se živjelo stotinama godina unazad: u kućama od kamena i blata, pokrivenim palminim lišćem, bez stakla na prozorima, sa zemljanim podovima, bez struje, šparheta, telefona, televizora, trgovina, nerijetko spavajući na klupama, vodom se snabdijevaju iz bunara, sami proizvodeći hranu za jelo i loveći ribu.
Sela, spojena zemljanim putevima, organizirana su kao plemena na čelu s poglavicom – čovjekom koji se pita za sve i predlaže rješenja a ako nije u stanju riješiti problem, poziva policiju koja dalje rješava spor.
Automobila nema a “Dala-dala” kamionet (vrsta gradskog prijevoza), odvozi ljude u grad i vraća ih nazad.
Svako selo ima svoju školu. Zakon obavezuje besplatno desetogodišnje obrazovanje uz izuzetnu disciplinu koja vlada u školama i obavezno nošenje uniformi. Propisuju stroge kazne za bježanje s nastave što djeci pada prilično teško, obzirom da su škole u blizini obale gdje djeca vole igrati nogomet, trčati, vježbati gimnastiku, igrati se. Kazne za neposlušnu djecu, koju roditelji ni poslije opomene nisu u stanju odgojiti su i zatvorske, do 3 dana.

Dominantna religija je Islam, s oko 99% pripadnika. Većinu čine sunitski muslimani, mali broj stanovnika je tradicionalnih vjerovanja, a postoji i mali broj kršćana i hindusa. Svi gradovi i sela imaju džamiju. U gradu Zanzibaru postoje i crkve i hramovi za mali dio populacije. Muškarcima je dozvoljeno imati do četiri žene, ukoliko su u stanju ih izdržavati pa iz tog razloga uglavnom imaju samo jednu. U prosjeku, svaki muškarac ima desetoro djece, otuda i veliki broj škola na otoku. Mlada su populacija s obzirom na to da je smrtnost velika i u ranim godinama, uslijed niskog životnog standarda i velikog broja djece.

Na Zanzibaru se zvanično govore Swahili i engleski jezik koji se uči u školama kao drugi jezik. Engleski jezik govore mnogi otočani a služe se i talijanskim i arapskim. Mnogi smatraju da je Swahili jezik nastao baš na ovom otoku i da se u ovom podneblju govori njegovom najizvornijom verzijom. Posjetitelji s osnovnim znanjem tog jezika, moći će se sporazumjeti i ako postoje mnogi dijalekti u različitim oblastima.

Sredstvo plaćanja na Zanzibaru je tanzanijski šiling (TŠ) a posjetitelji Zanzibara moraju platiti neke stavke, kao što su aerodromske takse, brodske karte i hotele, u stranoj valuti, obično u američkim dolarima.

Prosječna zarada stanovnika Zanzibara iznosi 35 USD.

Glavne grane gospodarstva su ribolov i stočarstvo. Od početka 19. stoljeća do sredine 70-ih, Zanzibar je izvozio veliki dio svjetske proizvodnje karanfilića, a danas je najveći svjetski izvoznik ovog začina. Glavni usjevi Zanzibara su osim karanfilića i kokos i proizvodi od kokosa, banane, agrumi, crni papar, muškatni oraščić, cimet, kurkuma, šafran, vanilija, kakao. U posljednjih nekoliko godina, morska trava je također postala važna izvozna roba. Kukuruz, manioka, povrće i žitarice uzgajaju za lokalnu potrošnju. Prepoznat je potencijal da turizam bude glavni izvor povećanja deviznih rezervi i iz godine u godinu se sve više razvija i ulaže u ovu granu privrede. Broj turista u posjeti Zanzibaru je još uvijek relativno mali, ali raste svake godine.

Klimu odlikuju vlažni i sušni periodi. Kiše padaju od sredine ožujka do kraja svibnja, a kratka kišna sezona je u studenom. Suh period je od prosinca do veljače i od lipnja do listopada. Prosječne dnevne temperature su 26 stupnjeva od lipnja do listopada, a 28 stupnjeva od prosinca do veljače. Zbog blizine ekvatora, na Zanzibaru je toplo tijekom cijele godine i imaju jednake dane i noći (po 12 sati svaki), kao i većina istočnoafričkih zemalja.

Hrana koju nude restorani na Zanzibaru je veoma raznovrsna: od morskih plodova, indijskih kruhova, tajlandskih specijaliteta, Swahili jela, zanzibarskih palačinki do raznih vrsta burgera, krumpira i juha. Alkoholna pića ne služe u svakom restoranu. Neizostavno treba probati neko od južnoafričkih vina, pravu arapsku kavu u specijaliziranim restoranima ali i njihove čajeve koji su izuzetno aromatični i prirodni, bez ikakvih dodataka.

Otoci Zanzibara su okruženi stjenovitim uvalama, pješčanim plažama,  lagunama, mangrov močvarama i koraljnim grebenima.

Otoci su prvobitno bili prekriveni šumama, ali je ljudski boravak doveo do široke čistine uz još nekoliko izoliranih džepova autohtonih šuma koje su, između ostalog, i prirodna zaštita od cunamija.

Kada je riječ o životinjskom svijetu na Zanzibaru, majmuni i male antilope nastanjuju šumska područja. Cibeti i razne vrste mungosa mogu se naći širom otoka a svijet ptica je raznolik i interesantan s preko 100 uočenih vrsta.  Crvenih colobus majmuna, endemske vrste, nastanjene u Jozani šumi, na glavnom otoku, Unguja – preostalo je samo 3.000 jedinki na svijetu i mogu se vidjeti još samo na Zanzibaru. U nacionalnim parkovima mogu se vidjeti: zebre, žirafe, lavovi, gazele, antilope, majmuni, gepardi, gnuovi, slonovi i druge životinje.

Jozani šuma, prirodni rezervat  sačinjen od mangrove i mahagoni šume, prostire se na 2.512 hektara i dom je nekolicini jedinstvenih vrsta. Osim crvenih Colobus majmuna u Jozani šumi živi i 50 vrsta leptira i 40 vrsta ptica. Pričinjava pravo zadovoljstvo šetnja njenim stazama.

Jedan od najpoznatijih događaja na Zanzibaru je Međunarodni filmski festival ZIFF, koji se održava sredinom srpnja svake godine. Smatra se najvećim kulturnim događajem u istočnoj Africi, s 12 međunarodnih nagrada koje dodjeljuje 5 međunarodnih žirija i ima veliki utjecaj na gospodarstvo Zanzibara.

Zatim, muzički festival Busara, šestodnevna kulturna ekstravaganca koja se održava svake godine u Zanzibaru, sredinom veljače. Izuzetno popularan od strane naroda Tanzanije, kao i posjetitelja u regiji. Festival nudi bogatu i živu mješavinu stilova, uključujući i tradicionalnu ngoma, taarab, kidumbak, mchiriku, rumbu, dance muziku, swahili hip-hop, bongo flavu, mističnu i religioznu muziku, kazalište, film, komediju i ples. Busara je postao jedan od čuvenih događaja na afričkom kulturnom kalendaru i jedan od najprijateljskijih festivala na planeti Zemlji koji se ne propuštaju.

Zanzibar je prva oblast u Africi koja je vidjela televiziju u boji (1974.godine), dok su prve televizijske usluge na kopnu u Tanzaniji uvedene tek 1994. zbog protivljenja Predsjednika zemlje.

U Stone Townu je rođen legendarni Freddie Mercury (originalno ime Faruk Bulsara), pjevač grupe Queen. Na mjestu gdje je rođen, uz obalu Indijskog oceana, nalazi se kafić „Freddie’s House“ s kog se pruža impresivan pogled.

Najstarija zgrada na Zanzibaru je džamija iz 11. stoljeća u mjestu Kizimkazi.

Ovaj koraljni otok izuzetno je atraktivan za ronjenje zbog bogatog i još uvijek neistraženog podvodnog svijeta i jedna je od najatraktivnijih destinacija na svijetu s velikim brojem ronilačkih centara, svuda po otoku.  Osim ronjenja može se i jedriti na dasci, surfati, ploviti tradicionalnim garaua čamcima…

Za vrijeme lunarnog mjeseca Ramazana, muslimanski vjernici tijekom dana ne jedu, ne piju, ne puše, nemaju seks. Izuzeti su samo bolesni, mala djeca i turisti. Može se dogoditi i da su pojedini restorani zatvoreni tijekom ovog praznika.

Sama pomen riječi Zanzibar, dovoljna je dočarati mnoštvo slika koje su i egzotične i upečatljive, uz burnu emotivnu reakciju koju izaziva, prelijepe plaže i uživanje u toplom moru, zajedno čine da ovaj otok Indijskog oceana postaje jedna od najtraženijih svjetskih destinacija koju zaista vrijedi posjetiti.

Zanzibar…. samo ime zvuči egzotično ali ni približno dovoljno da otkrije misteriju, avanturu i uživanje koje Vam može pružiti.

Spremite se promijeniti poglede na svijet nakon što samo u jednom danu vidite nezamislive različitosti koje su nerazdvojive u Afričkom svijetu:  snježno bijele plaže, najfinijeg, praškastog pijeska i u moru sve nijanse plave i zelene boje, palme i prašume, ali i ogromno siromaštvo, koje kao da ne pogađa domoroce. Preživjet ćete kulturološki šok nakon upoznavanja s prirodom ovog druželjubivog naroda koji se brani veselim bojama i pjesmom, ili kada kraj puta ugledate po kojeg usamljenog pripadnika Masai plemena. Izgubljeni u svijetu gdje je ‘Hakuna Matata’ jedini životni moto, u skladu s njim, dožive se i najjači hedonistički užici. Gdje Vam, ako ne na ‘otoku začina’, mogu ponuditi za pojesti ukusnije morske plodove ili ribu?

Savjet je zaboraviti na sve što ste čuli ili mislili da znate o Zanzibaru i Africi, i dozvolite sebi luksuz, da ih samo čulima upoznate.