BURMA

Prelijepa i kulturom bogata zemlja, desetljećima zapostavljena zbog brutalno represivnog režima, Myanmar (Burma) se posljednjih godina hrabro i uporno bori za svoju demokraciju. Nakon popuštanja, a zatim i izlaska iz turističke izolacije poslije petnaest godina, vodeća politička opozicijska stranka, „Nacionalna liga za demokraciju – Myanmar”, svojim programom stimulira veliki broj turista kako bi posjetili ovu neotkrivenu destinaciju, ali infrastruktura još uvijek nije adekvatna odgovoriti velikom broju zainteresiranih.

Myanmar strpljivo čeka i mami svoje posjetitelje zlatnim stupama, bogatim rižinim poljima, zagonetnim  ruševinama  hramova, živopisnim planinskim predjelima i jezerima. Najupečatljivije od svega su susreti s ljudima, željnim kako bi  strancima približili  svoju zemlju i kulturu. Ono što ostaje za vidjeti je, hoće li se trenutne, skromne političke reforme pretvoriti u trajne promijene.


Yangon – Duga je  povijest naseljavanja ovog dijela delte nad kojom od 6. stoljeća, bdije pagoda Shwedagon Paya. Nakon što je područje osvojio kralj Alaungpaya 1755. godine i selo preimenovao u Yangon, započeo je njegov prosperitet i značaj kao luke. Godine 1852. je ozbiljno oštećen uslijed britanskog osvajanja. Britanci mu mijenjaju ime u Rangun i obnavljaju prema vlastitim planovima. Britanija, 1885. godine, proglašava  Rangun glavnim gradom i protjeruje  posljednjeg burmanskog  kralja iz Mandalaya.

Grad su okupirali Japanci tijekom II Svjetskog rata, ali bombardiranje nije ostavilo velike posljedice. Desetljeća međunarodne izolacije su učinile to da je većina objekata od kulturnog značaja zanemarena, a 2005. godine mnogi su objekti potpuno napušteni jer je vlada preselila svoja ministarstva u novu prijestolnicu, Nai Pii Tav. Usprkos tome, Yangon ostaje komercijalni centar Myanmara i počinje privlačiti programere nakon nedavnog ublažavanje međunarodnih sankcija. Yangon je veliki iako još uvijek nije moderniziran grad, specifičan je zbog svojih zgrada u viktorijanskom stilu, avenija drvoreda, jezera i parkova, ugodnih prodavača i šarenih tezgi. Ljudi koji završavaju svakodnevne poslove obuveni su tradicionalno, u sandale.

Što ne propustiti u ovom gradu:

Sule Paya i Mahabandoola vrt – Kada su Britanci pravili urbanistički plan grada, stavili su Sule Paya u njegovo srce i zlatnom centralnom stupom, visokom 45 m, stvorili najupečatljivije obilježje centra Yangona. Pagoda, okružena prstenom trgovina, formira kružni tok, koji podrazumijeva mnoštvo autobusa i prometne gužve, ali je iznenađujuće miran iznutra. Jugoistočno od Sula Paya je Mahabandoola vrt, malo zapušten, ali dobar kao mjesto za pobjeći od gradske vreve.

Statua kraljice Viktorije je odavno uklonjena, a danas je tu spomenik neovisnosti postavljen 1950. godine.

Shri Devi – Tamilski hram na uglu 51. ulice i Anavrahta puta, Shri Devi, je jarko obojen za razliku od uobičajeno bijelo-zlatnih budističkih pagoda. Puja (ritualni obred) se događa u 8h ujutru i 18h poslijepodne, a najveća godišnja svetkovina u hramu je 10. lipnja. Svećenice ne dozvoljavaju da se fotografiraju statue bogova.

Shwedagon Paya –  srce budističkog Myanmara, ogromna  zlatna stupa, nalazi se na manje od 3 km, sjeverozapadno od centra grada, a vidljiva je gotovo iz svih dijelova grada. Legende kažu kako je hram prvi puta izgrađen na ovom mjestu još u vrijeme Budina života, ali sadašnja struktura je obnovljena  1775. godine, nakon razornog zemljotresa.
Ogromna glavna stupa dominira na vrhu, ali postoji čitav niz manjih hramova, stupa i Budinih slika koje je okružuju. Za mnoge mještane, posjet hramu je ne samo vjerski nego i društveni događaj. To je prilika da se okupe s prijateljima i obitelji ili da se sastanu s poslovnim suradnicima. Pagoda ima posebnu atmosferu u večernjim satima,  kada je posjećuju mladi monasi u nadi da će moći pričati i usavršavati svoj engleski jezik sa strancima. Kao na svim budističkim svetim mjestima, oko Shwedagona, bi se trebalo hodati u smjeru kazaljke na satu. Prva stvar koju mnogi budisti rade je, posjećuju odgovarajuće svetište na dan svog rođenja, polože cvijeće, zapale svijeće i sipaju vodu na sliku. Moguće je prići pokrivenim stepeništem iz bilo kojeg od četiri osnovna smjera ili liftom, invalidskim kolicima, s južne strane.

Hledan tržnica – Jugozapadno od Inia jezera i blizu Hledan stanice, posjet Hledan tržnici, odličan je način za iskusiti svakodnevni život Yangona. Stotine tezgi s hranom postavljene su svaki dan u okolnim ulicama (6 – 11h prije podne i 15 – 23h poslije podne). Iza tržnice je 50. ulica, posebno zanimljiva studentima u večernjim satima jer je blizu Univerziteta Rangun.

Kolonijalno jezgro (The Colonial core) – ulice oko Sule Paya sadrže neke od najinteresantnijih građevina kolonijalnog doba u Yangonu, uključujući i nekoliko koje je napustila Vlada, kada je prešla u Nai Pii Tav. Na sjeveroistoku kružnog toka je impozantna Gradska kuća koja je i dalje u funkciji. Gradska kuća je izgrađena po  britanskom projektu, ali s ornamentima inspiriranim Bagan hramovima. Istočno odavde, sada prazno, je bivše Odjel za imigraciju, prvobitno izgrađeno kao robna kuća,  s natpisom “Harrods Istoka”.
U blizini, u ulici Pansodan, ima više kolonijalnih zgrada, uključujući i Viši  sud, građen od 1905. – 1911. godine u stilu tipičnom za Britansku imperiju u Indiji. Zgrade se još uvijek koriste za istu svrhu, ali je Vrhovni sud u zemlji sada u Nai Pii Tavu. Južni kraj Pansodan ulice je nekada bilo središte najprestižnijih poduzeća u Rangunu, uključujući Sofaer organizaciju, zgrada na broju 62, koju je sagradio Baghdadi, Židov, gdje su smještene pravni i financijski uredi, kao i trgovine koje prodaju uvezenu luksuznu robu. Sada je tu i Lokanat umjetnička galerija. Odjel za unutarnje prihode je u istoj ulici, s cvjetnim ornamentima  u stilu Art Decoa.

Bogyoke Aung San tržnica i okolica – Poznat kao “Scott market”, velika Bogyoke Aung San tržnica, na Bogyoke Aung San putu, je popularan među turistima koji su u potrazi za suvenirima kao što su slike, lutke i nakit. Za one koji ne kupuju ništa, lijepo je mjesto za ručak, a preporučujemo Vam kyeq k’auq-s’wèh knedle u ulju bijelog luka sa svinjetinom i vodenom juhom, nan-gii thouk (hladna salata s nudlama od riže) i avokado mikseve. Ulice južno od tržnice su vjerojatno, još interesantnije, naročito Theingii Zeits (između 27. ulice i Shwedagon Pagoda puta) i tržnice u 25. ulici. Oba su mjesta gdje kupuje lokalno stanovništvo, s nižim cijenama od Bogioke Aung San tržnice.

Maha Wizaya Paya Moderna pagoda Maha Vizaya Paya,  jugoistočno od Shvedagon Paye, ne izgleda ništa posebno izvana, ali unutrašnjost je pravo iznenađenje: plafon je oslikan budističkim zodijakom, a prostor odiše mirisom cvijeća.

Kyauk Taw Gyi – Veliki sjedeći Buda u Kyauk Taw Gyi pagodi, koja se nalazi oko 14 km sjeverozapadno od centra, u blizini zračne luke i zloglasnog Insein zatvora, čini je jednom od najupečatljivijih budističkih lokacija. Buda je isklesan iz jednog komada mramora u blizini Mandalaya 1999. godine, a zatim je prenijet do Yangona, brodom i vlakom.

Botataung Paya Veliki kompleks Botataung Paya s 40 m visokom zlatnu stupom u svom središtu i izletištem u kome hlad pravi šuma bambusa, popularno je za obiteljsko relaksiranje. Ima povijest dugu više od 2.000 godina, ali su zgrade uništene bombardiranjem 1943. godine, a obnovljene nakon stjecanja neovisnosti zemlje. Neobično, obnovljena stupa je šuplja i sadrži niz slabo osvijetljenih komora na zidovima prekrivenim zlatom, kojom lutaju posjetitelji, dok monasi meditiraju. Komore okružuju relikviju pagode, Budinu kosu, koja se čuva u kovčegu optočenim zlatom i dragim kamenjem.

Kandawgyi i Inya jezera – Sa Shwedagon Paya ka zapadu pruža se prelijep pogled na šetnicu oko i preko Kandawgyi jezera i predstavlja ugodno mjesto za šetnju.

Nacionalni muzej – Nacionalni muzej na Pyay putu je idealna prilika za upoznavanje bogate kulture i povijesti Myanmara. Većina eksponata je slabo osvjetljena, bez teksta s objašnjenjem. Tu su impresivne kolekcije kraljevskog nakita, kostima i namještaja.

Dala – Najlakši način za osjetite pravi ukus malog grada i seoskog života u delti Irravadija je uputiti se iz pristaništa na Strand putu, preko rijeke, do grada Dala. Vozači rikše će Vas čekati na drugoj strani i nuditi poludnevne izlete, obično uključujući posjetu selima i manastirima.

Yangon Circle Line – izvanredna prilika za vidjeti drugačije doživjeti Yangon, je putovanje vlakom od tri sata, polako, kroz uspavane gradove, preko polja u blizini zračne luke, pored vojarni i golf terena. U vlaku će Vam društvo praviti lokalni trgovci. Karte možete kupiti  na kiosku na  Platformi  7. Polazak je u  11.30 h, tada je manja gužva, a polasci su na svaki pun sat. Kada pomislite da ste vidjeli dovoljno, možete izaći iz vlaka na bilo kojoj stanici i uzeti taksi nazad do centra.


MandalayMandalay je bio posljednja prijestolnica Myanmara i nalazi se skoro 700 km sjeverno od Yangona, između moćne rijeke Irravadi i Shan platoa. Mandalay se smatra centrom kulture, ali i gradom zanatlija i trgovine robom sa svih strana. Geometrijski raspoređene ulice, 8 km duga staza za bicikliste oko nekadašnje kraljevske palače, pagode i manastiri, samo su neke od najočiglednijih značajki. U blizini Mandalaya su bivše kraljevske prijestolnice i vjerski centri Amarapuri, Mingun, Inva (AVA) i Sagaing, svaki vrijedan posjeta. Preko Mandalaya je još jedan ulaz u Myanmar jer ima direktne zračne linije s Bangkokom, Singapurom, Kunmingom i Chiang Maijem.

Mandalay čini dobru polaznu točku za jednodnevne izlete, a vrhunac za mnoge je most od tikovine u Amarapuri, 1.2 km dugačak, kao stvoren je za uživanje uz izlaske ili zalaske sunca. U teoriji, potrebno je imati kartu za prelazak, ali često nitko ne provjerava. Na drugom kraju mosta je Pagoda, Kiauktavgii Paya, izgrađena 1847. godine. Most prije svega čini atmosfera, a sigurno ćete dobiti nešto intimniju, s manje turista, u zoru.


Bagan – glavni grad prve dinastije Myanmara,  podigao je kralj Anavrahta  1044. godine i nalazi se oko 193 km južno od Mandalaya. Postoji više od 2.000 hramova i stupa koje se prostiru pustinjom, površine  42  km², na istočnoj obali Irravadija. Svi ti vjerski spomenici od crvene cigle i štuka, izgrađeni su u periodu od  11. do 13. stoljeća. Veličanstvena arhitektura hrama, nevjerojatno lijepe zidne slike i freske, štuko dekoracija,  slike Bude, govore o prefinjenim motivima kulture starih Bagan dinastija.

Zapadna obala Myanmara leži na sjeveru regije delte. Najpoželjnija destinacija u ovom djelu zemlje je plaža Ngapali. Ako ste u potrazi za netaknutim bijelim pijeskom, bistrim plavim morem i opuštanjem uz koktele i najsvježije morske plodove, ovdje ćete to i pronaći. Na plaži Chaung Tha, pijesak nije najbjelji, voda nije najčistija, ali ovo mjesto za opuštanje i upoznavanje s lokalnim stanovništvom je kulturno iskustvo samo po sebi. Plaža Ngwe Saung, duga 15 km, sa svijetlim i sitnim pijeskom, je privlačnija od plaže u Chaung Tha. Postoji puno odmarališta ali za razliku od Chaung Tha, nije puna djece koja se igraju plivajući na velikim unutarnjim gumama. Privlači mnogo više stranaca i bogatijeg lokalnog stanovništva, što znači da su i cijene više. Tu je i malo selo, u potpunosti usmjereno na ispunjavanje želja turistima.

Inle jezero i istok zemlje – Pet kilometara dugačak kanal koji otvara širok pojas jezera s brojnim selima na štulama i plutajućim vrtovima među maglovitim planinskim vijencima. Ribari u svojim plitkim čamcima love ribu, njihovi kanui su plutajući vrtovi cvijeća ili rajčice, chilija, cvjetače i drugog domaćeg povrća. Jezero se nalazi u državi Shan, na 1.000 metara nadmorske visine i predstavlja dom Intha naroda i mnogih drugih etničkih manjina. Dok jedrite između sela, možete čuti zveckanje razboja za svilu, ćakulanje djevojaka dok pakiraju cigare, i mahati nasmijanim klincima koji vire kroz otvorene kapke drvenih ili kuća od bambusa, izgrađenih iznad vode.

Na Inle jezeru, ribari imaju običaj veslati koristeći svoje noge i to je dio njihove tradicije. Najbolje vrijeme u godini za posjetu je tijekom rujna i listopada, kada se održava Hpaung Daw U festival, koji traje skoro tri tjedna, a zatim slijedi Thadingyut festivala svjetla. Izuzev toga, dan za tržnicu u selima u blizini jezera Inle je izuzetno živopisan i nudi svježu hranu i druge lokalne proizvode. Možda ćete imati priliku vidjeti Padaung žene, takozvane žene dugih vratova, koje nose metalne prstenove oko vrata koji im vremenom produžavaju njihove vratove. 

 

LAOS – dragulj s Mekonga

Laos je država u Indokini, u jugoistočnoj Aziji, površine 236.800 km2 i broji 5 milijuna stanovnika. To je planinska zemlja visina i do 2.820 m visine u slivu Mekonga.

Glavni grad je Vijentijan i nalazi se u dolini Mekonga. Tu se nalazi najveća budistička stupa na svijetu Pha that Luang ili Velika stupa koja se nalazi na grbu zemlje.

Laos je najnerazvijenija i najzagonetnija od svih francusko-indokineskih zemalja.

Dugo je bila izolirana zbog posljedica bombardiranja. Naime, za devet punih godina, od 1964. do 1973. godine, SAD su bacile više od dva milijuna tona ubojitih sredstava na Laos tijekom 580.000 naleta, što znači da su bombe padale svakih 8 minuta, 24 sata dnevno, punih devet godina. Tako je Laos zemlja koja je bila najduže i najjače bombardirana na svijetu!  Statistike govore da su SAD na sjeverni dio zemlje bacile 1,9 milijuna metričkih tona bombi dok je, poređenja radi, na cijelu Europu tijekom Drugog svjetskog rata palo 2,2 milijuna!

Za gospodarski sustav Laosa kažu da je kapitalistička realnost ukrašena socijalističkom ideologijom.

Glavno zanimanje stanovništva je poljoprivreda. Od kultura se najviše proizvodi riža, kava, čaj, kukuruz, pamuk, duhan, indigo, naranče, limuni i kininovac. Stočarstvo je također razvijeno i ogleda se uglavnom u uzgoju goveda. Laos zauzima treće mjesto po ilegalnoj proizvodnji opijuma na svijetu, a kava koja se ovdje proizvodi važi za najbolju kavu u jugoistočnoj Aziji i predstavlja njen najveći izvoz. Služe je s kondenziranim mlijekom. Vrhunskog je kvaliteta i jedna je od najskupljih na svijetu!

Za ljubitelje alkohola je dobro znati da je njihovo lokalno, ukusno pivo Beer Laos, jedno od najpoznatijih izvoznih brandova. Laošani proizvode i domaći viski od riže koji se zove Lao-Lao. Jedan je od najjeftinijih na svijetu, a podjednako je efektivan kao Jack Daniels.

Zemlja je nekada posjedovala veliki broj slonova te se zvala zemlja milijun slonova.

Posjeduje znatno bogatstvo u šumama, polovica zemlje čine šume.

Od ruda, Laos ima nalazišta kalaja, zlata, srebra, boksita, olova, cinka, bakra, gvozdene rude, nafte, kao i drago kamenje.

Glavni ekonomski partneri Laosa su: Tajland, Malezija, Vijetnam, Japan, Francuska, SAD, Hong Kong i Singapur.

Laošani su indokineskog porijekla, srodni Tajlanđanima i Kinezima. Većina (85%), je budističke vjeroispovijesti koja ih čini među najopuštenijim ljudima na svijetu. Mještani su jedno od najvećeg blaga ove zemlje. Srdačni su i gostoprimljivi. Vole svoju zemlju i ne opterećuju se materijalnim dobrima niti budućnošću.

Najstariji fosil modernog čovjeka na svijetu upravo je pronađen u Laosu – u pećini na sjeveru zemlje. Star je 46.000 godina.

Klima je monsunsko-tropska.

Čitava zemlja je apsolutno prelijepa i gdje god da se okrenete, bit ćete okruženi kraškim planinama, čarobnim rijekama, brojnim pećinama i impresivnim vodopadima među kojima Khone Phapheng spadaju u najveće vodopade u jugoistočnoj Aziji.

Prirodni pejzaži su bajkoviti – dovoljno je skrenuti van staze i ugledate oštre vapnenačke litice, duboke džungle i vijugavu rijeku Mekong u pozadini.

Od ležerne prijestolnice, bogate monaške tradicije bivše prijestolnice Luang Prabanga, misteriozne ravnice Jars i backpackerskog raja Vang Vienga, ova zemlja nudi svakom po nešto.

Naša je preporuka obići sljedeća mjesta:

Luang Prabang se nalazi u istoimenoj provinciji u sjevernom dijelu Laosa. Ovo je brdovita oblast s 55.000 stanovnika. Grad je uvršten u Svjetsku kulturnu baštinu 1995. godine i UNESCO ga je proglasio za najočuvaniji grad u jugoistočnoj Aziji;  jedna je od najprimamljivijih destinacija ovog dijela Azije. Postao je turistička atrakcija zbog svoja postojeća 32 od ukupno 66 hramova građenih prije francuske kolonizacije krajem prošlog stoljeća.

Gradić je smješten u vrlo lijepom okruženju na 700 m nadmorske visine na ušću rijeke Nam Kan u Mekong, okružen maglovitim, zelenim planinama. Mjesto je od posebnog povijesnog značaja jer je ovdje osnovana prva laoška kraljevina 1353. godine koja je trajala sve do 1975. godine kada je uspostavljen komunistički režim.

Kraljevska palača Luang Prabang sagrađena je 1904. godine u vrijeme kralja Sisavang Vonga duž obale rijeke Mekong kako bi zamijenila staru palaču, oštećenu od strane kineske policije 1887. godine.

Palacio real de Luang Prabang, čije zvanično ime je Haw Kham u doslovnom prijevodu znači Zlatna palača. Predstavlja zgradu izgrađenu od cigli i tikovine pod francuskim utjecajem. Stil Kraljevskog dvora je mješavina francuske Beaux Arts arhitekture i tradicionalne laoške.

Danas je pretvorena u muzej gdje se nalaze impresivno stubište od mramora, umjetnička dijela neprocjenjive vrijednosti, zbirka oružja, murali koji prikazuju život u Laosu u posljednjih nekoliko desetljeća, nakit, kraljevska kruna i garaža s kolekcijom automobila laoškog kralja. To su uglavnom američki automobili iz 1950-ih do 1970-ih godina.

Pusi Hill koje se također zove Pusi planina je mala planina u centru grada Luang Prabang. Pusi  znači “sveto brdo”. Visoko je stotinjak metara. Uspon do vrha je sasvim vrijedan truda jer se s vrha pruža božanstven pogled na rijeke Mekong i Nam Kan kao i šumovite planine. Na vrhu brda je uska platforma s malim budističkim hramom i zlatnom stupom. Omiljeno je mjesto za gledanje zalaska sunca;

Wat Xieng Thong je izvanredan primjer ljepote budističkih hramova. Simbol od velikog povijesnog značaja, ovo veličanstveno remek djelo je karakteristično stilu Luang Prabanga i ima razrađen mozaik koji prikazuje drvo života, intrigantno urezane zidove i rijetka budistička božanstva. Najimpresivnije zdanje je paviljon s pogrebnom kočijom nekadašnjih laoških kraljeva. Poznat je kao “Manastir zlatnog drveta”.

Čuvena Paku (Pak Ou) pećina nalazi se na samoj obali rijeke u kojoj se od davnina čuva stotine Budinih statua svih veličina. Pretpostavlja se da su u ovakvim pećinama i sami kraljevi provodili izvjesno vrijeme u tijekom svog budističkog staža.

Na tridesetak kilometara od grada nalaze se poznati Kuang Si vodopadi koji se spuštaju niz brdo stvarajući niz rajskih bazena u osnovi. Kupanje u ovoj svježoj i čistoj vodi predstavlja pravu nagradu i osvježenje. U okruženju se nalazi Kuang Si spasilački centar za medvjede koji svakako treba obići.

Posjetite kamp slonova blizu grada Luang Prabanga i upoznajte ova nježna džinovska stvorenja po kojima je ova zemlja bila poznata.

Postoje nekoliko nacionalnih jela u Laosu kao što su:

Lab mješano goveđe meso s ribljim umakom, chilijem i limunom;

Juha od bambusa- bambus pomiješan s ribljim umakom;

Goveđa juha kuhana govedina pomiješana s ribljim umakom, chilijem i lokalnim povrćem;

Salata od papaje i piletina na žaru- salata od papaje se radi od mlade papaje i ribljeg umaka koji se zove Padek. Ima jak miris ali se Laošanima dopada.

TAJLAND

Tajland (Prathet Thai), u prijevodu Slobodna zemlja, smješten je na samo 15 stupnjeva sjeverno od ekvatora, u samom srcu jugoistočne Azije i zauzima veliki dio Indokine. Protežući se duž najvećeg dijela malajskog poluotoka, razdvaja Andamansko more od Tajlandskog zaljeva uz više prirodnih granica sa susjednim zemljama: planinski vijenac kao granica s Mjanmarom na zapadu, dugi tok rijeke Mekong razdvaja Tajland od Laosa na sjeveru i istoku, rijeka Mekong i planine Dongrak, granica su s Kambodžom na istoku, a na jugu izlazi na Tajlandski zaljev (dio Južnokineskog mora), i graniči se a Malezijom. Gledajući mapu, granice Tajlanda formiraju grub oblik glave slona: glavu i uši formiraju uglavnom bez izlaza na more a sjeverne, istočne provincije i surla protežu se niz Malajski poluotok. Zauzima površinu od 513.115 kvadratnih kilometara.

Kraljevina Tajland je ustavna monarhija kojom vlada kralj Maha Vajiralongkorn, poznatiji kao kralj Rama X iz dinastije s 250 godina dugom tradicijom. Kralj Rama X stupio je na prijestol 13. listopada 2016. Naslijedio je svog oca nakon smrti, kralja Bhumibol Adulyadej, poznatijeg kao Ramu IX. Rama IX je vladar s najdužim stažom na svijetu čiju je 70. godišnjicu naslijeđenog prijestola Tajland proslavio 9. lipnja 2016. godine, čime prednjači u odnosu na sve svjetske monarhe, ali i na izabrane predsjednike država. Imovina kraljevske obitelji je procijenjena na oko 35 milijardi američkih dolara, što bode oči mnogima u svijetu, ali ne i njegovim sunarodnicima koji ga vide kao najzaslužniju osobu za prosperitet Tajlanda. Izuzetna privrženost kralju rezultat je 800 godina duge tradicije kraljevstva, ali i u tome što zemlja nikada nije bila kolonizirana, što pripisuju mudrosti vladara. Tajlandski narod smatra trenutnog kralja za snažnu figuru za stabilnost u zemlji. Tijekom svoje vladavine, intervenirao je u mnogim političkim krizama, vojnim državnim udarima i političkim nemirima, uz umirujući utjecaj i uz aludiranje na poštovanje tradicije. Kraljevska obitelj na Tajlandu je izuzetno cijenjena a svi njeni članovi su aktivni u humanitarnom radu i pomaganju siromašnim ljudima u zemlji. Oni nisu samo figure već su istinski uključeni u aktivnosti dobrotvornih organizacija. Svjesni problema naroda, često izlaze pozdraviti ljude i sagledati život stanovnika svoje kraljevine. Kralj Rama IX smatra se božanstvom, a javna kritika ili uvreda kraljevske obitelji krivičnim dijelom. Spominjanje kraljevog imena uzalud doživljaju kao bogohuljenje, zbog kojeg se kažnjava zatvorskom kaznom od 3 do 15 godina.

Postoji 5 regija na Tajlandu- sjeverna, sjeveroistočna, istočna, centralna i južna, koje su podijeljene na 75+1 provinciju, zemljopisno odvojene jedna od druge uz mnoge kulturne, povijesne i prirodne atrakcije. Sjeverna strana puna je divljeg svijeta i egzotičnih planinskih plemena, centralna provincija predstavlja zdjelu riže Azije, sjeveroistočni plato proteže se do rijeke Mekong i granice s Laosom a spektakularne plaže i otoci nalaze se na jugu.

Na Tajlandu živi gotovo 62 milijuna stanovnika, od čega je 80%  Tajlanđana a ostalo čine Kinezi, Malajci, Indijci i drugi.

Glavni grad Tajlanda je Bangkok sa 8.426 milijuna stanovnika.

Službeni jezik je Tai – 90.7%.

Pretežite djelatnosti su poljoprivreda s 38.2%, industrija s 13.6% i usluge sa 48.2%. Dobro razvijena infrastruktura, slobodna tržišna ekonomija, politika stimuliranja investicija i jaka izvozna industrija, stavljaju ekonomiju ove zemlje na 2. mjesto po veličini u jugoistočnoj Aziji. Tajland je najveći izvoznik riže na svijetu, a osim nje izvoze i poljoprivredne proizvode uključujući i ribu, tekstil, gumu, automobile, nakit, kompjutere i druge elektronske uređaje. Stopa nezaposlenosti manja od 1% predstavlja sedmu najnižu stopu na svijetu, a samo 10% stanovništva je ispod linije siromaštva. Turizam osigurava zemlji samo 7% BDP- a.

Na Tajlandu je klima tropska s tri godišnja doba: ljeto, koje traje od ožujka do svibnja, kišni period od lipnja do rujna i prohladni period od listopada do veljače. Prosječna godišnja temperatura na Tajlandu je 28 stupnjeva Celzija, varirajući u Bangkoku od 30 stupnjeva u travnju, do 25 stupnjeva u prosincu.

Tajland je 543 godine ispred Zapada, barem prema njihovom kalendaru koji kao početak modernog doba računa godinu rođenja Bude.

Povijest Tajlanda je duga i impresivna, a počinje još od neolitske civilizacije čija je naseobina danas pod zaštitom UNESCO-a, BAN CHIANG. Tijekom ranih stoljeća nove ere, plemena Moni, Kmeri i tajski narodi, etnička grupa koja se iz južne Kine doselila u Vijetnam i postepeno u Laos i sjeverni Tajland, osnovali su carstvo u granicama modernog Tajlanda. Budistička civilizacija u kojoj se govorilo jezikom Mona i koja je postojala u Dvaravati periodu, u prvom mileniju, ustupila je mjesto kmerskom carstvu Angkor na prelasku u drugi milenij. Tajski narodi postali su dominantna sila u regiji u 13. stoljeću, postepeno su stekli neovisnost od susjednih kraljevina. Tajlandska povijest traje tisućama godina, ali moderna povijest ove države počinje od osnivanja Kraljevine Sukhothai, prve domaće kraljevine koja se početkom 13. stoljeća osamostalila od Kmerskog carstva. Teravada budizam tada je proglašen državnom religijom, a potiče se i korištenje tajlandskog sustava pisanja koji je postao osnova modernog Tai jezika. Sukhothai period smatra se zlatnim periodom tajlandske politike, religije i kulture. To je država u zemlji izobilja, gdje ima dovoljno hrane za sve, kojom upravljaju pristupačni  i plemeniti kraljevi i koja je neosvojiva.

Od sredine 14. stoljeća na ovim prostorima dominiralo je Kraljevstvo Ayutthaya. Burmanske snage uspjele su 1767. godine za kratko osvojiti kraljevinu, ali nisu uspjele zadržati kontrolu duži vremenski period. Nakon što je porazio burmanske snage, Sijam je 1769. godine, ponovo ujedinio kralj Taksin, koji  je osnovao novu prijestolnicu, bližu moru. Ovim potezom olakšao je vanjsku trgovinu, osigurao nabavku oružja i učinio obranu i povlačenje lakšim, u slučaju burmanskog napada. Tong Duang, moćni general Taksinove vojske, inače plemenitog roda, nakon smrti kralja Taksina, postao je Rama I i preuzeo je prijestol 1782. godine kao prvi kralj iz dinastije Chakri. Njegov prvi potez nakon preuzimanja prijestola je bio preseljenje kraljevske prijestolnice preko Chao Phraya iz Thon Burija u Bangkok, izgradnja Grand Palace-a i ostalih kraljevskih palača. Tajland je jedina zemlja jugoistočne Azije koja službeno nikada nije bila pod kolonijalnom vlašću niti jedne strane sile. Mirna revolucija koja se dogodila 1932. godine, dovela je do uspostavljanja ustavne monarhije, u kojoj je premijer šef vlade, a kralj ima ulogu šefa države.  Sedam godina kasnije država mijenja ime i dotadašnji Sijam postaje Tajland.

Službena religija zemlje je teravada budizam koji predstavlja životnu filozofiju i prožima sve aspekte života na Tajlandu. Korijeni terevada budizma potječu sa Šri Lanke gdje je izvorno učenje kasnije iščezlo, a Tajlanđani smatraju da je učenje koje se propovijeda u njihovoj zemlji najbliže izvornom, za razliku od istočnog, čak i tibetanskog, koje se izmijenilo. Budina učenja su sa svetošću poštovana od strane 94% stanovnika. Na jugu, blizu granice s Malezijom, zastupljen je islam koji slijedi 5% stanovnika, a na krajnjem sjeveru u brdskim plemenima ima kršćanstva. Može se naći i animizam i neka stara vjerovanja.

Budizam je po svojoj prirodi milostiva i tolerantna religija i shodno tome, Tajlanđani veoma poštuju drugačija vjerska uvjerenja i vrlo su otvoreni za diskusiju o vjerskim uvjerenjima. Ne vjeruju u Boga ili neku vrstu višeg bića već u duhove i reinkarnaciju, u život kao krug smrti i ponovnog rađanja.

Budistički monasi uživaju bezgranično poštivanje. Pored propovijedanja Budine doktrine, monasi su i savjetnici onima koji im se obraćaju tražeći pomoć u razrješavanju svakodnevnih problema. Jedina imovina monaha je njihova mudrost, posuda za jelo koje primaju od vjernika, filter za vodu, monaška odjeća i igla za njeno održavanje. Najstrože je zabranjeno uzimati novac, sami uzgajaju hranu ili jedu ono što im stanovništvo pokloni, uglavnom vrlo malo hrane. Prisustvo žena u religijskom životu je djelomično ograničeno, dozvoljeno je moliti u svetištima, sudjelovati u obredima prinoseći cvijeće i mirisne štapiće na oltare svetišta, a iz poštovanja prema monasima nije im dozvoljeno dotaknuti ih ili pak osobno darivati, već poklone koje su im namijenili, ostavljaju na zemlji u njihovoj blizini.

Muškarci imaju pravo zamonašiti se već od svoje sedme godine. Većina mladih provede najmanje jedan kišni period u manastirima kako bi ušli u red odraslih. Odrasli povremeno dolaze u manastire gdje borave određeno vrijeme živeći uz monahe. Svi monasi su jednaki i međusobno se uzdižu dobrotom i brigom o drugima te nije svejedno, da li ste monah jedan dan ili deset godina. Hramovi (Wats) se nalaze na svakom koraku, a ljudi odlaze kada osjete potrebu, bez posebnih dana ili određenih datuma. Riječ je o potpunoj demokratizaciji religije gdje ne postoji vlast jednog čovjeka. U budističkom hramu može se pronaći i Kuran Kerim i kršćansko Sveto pismo. U sklopu nekih hramova postoje otvorene knjižnice iz kojih se uz dozvolu monaha, može zauvijek uzeti bilo koji naslov i ostaviti vlastiti Prije ulaska u hramove, obavezno je izuvanje. Skulpture Sidarte su odličje njihove religije i samo ih u jednom hramu ima nekoliko stotina, čak i tisuće.

Za posjetu religijskim mjestima i svetištima se preporučuje pristojna odjeća koja pokriva veći dio tijela. Poželjno je izbjeći oblačenje šorceva, otvorene obuće, dekoltirane i odjeće bez rukava.

Posjetitelji mogu naučiti osnove meditacije, jedne od primarnih praksi u budizmu u velikom broju hramova širom Kraljevstva.

Tai ljudi su prijateljski nastrojeni i tolerantni. Znaju da mnogi stranci ne poznaju njihove običaje i društvena pravila. Lako će oprostiti ili ignorirati većinu prijestupa, ali svaki posjetitelj i žitelj Tajlanda mora poštivati njihovu religiju i kraljevsku obitelj.

Tradicionalni oblik Tai pozdravljanja je wai. Pritisnute obje ruke ispred lica u molitvi ili kao gest. Što više podignute ruke, veće poštovanje se iskazuje. Wai se obično obavlja između jednakih ili mlađih prema starijim licima. Ako idete u restoran, možete biti pozdravljeni waijem na ulazu i izlazu. Nije neophodno vratiti gest, mada se njime ukazuje poštivanje domaćinima. Turist je kupac i stoga “viša” osoba u ovoj situaciji. Tajlanđani su potpuno svjesni da wai nije zapadni običaj i ne vrijeđa ih ne uzvraćanje pozdrava.

U Tajlandu kao i mnogim drugim azijskim zemljama, koncept „obraza“ je važan. Tajlanđanima je važno održati svoje dostojanstvo i ugled te zaštititi druge od gubitka njihovih. Trude se ne ponižavati niti omalovažavati druge ljude. „Obraz“ također znači priznavanje osobne greške ili neuspjeha i ako to nije lako za Tajce, jer ako Tajlanđanin nije uspio pružiti uslugu koju je obećao, obično će izgovori biti okolnosti koji su van njegove kontrole. Trebalo bi pokušati obuzdati svoj temperament i bijes bez obzira na situaciju.

Sanuk predstavlja tajlandski koncept koji podrazumijeva da se sve u životu radi sa zadovoljstvom.

Sawadee je univerzalni pozdrav dobrodošlice na Tajlandu.

Glavu smatraju najspiritualnijim dijelom tijela a noge najprljavijim. Mnogo vodiča je veoma strogo u vezi instrukcija da se nitko ne dira po glavi. U biti, Tajlanđani pomaze djecu po glavi s vremena na vrijeme. To je univerzalan čin i nitko se zbog toga neće uvrijediti. Međutim, neprimjereno je činiti isto s odraslima. Upiranje stopalima u ljude ili objekte poštovanja, kao što su slike Bude u hramu ili slike kralja i članove kraljevske obitelji, smatra se neprikladnim. Bez obzira na to koliko je rijetka situacija, ne koristite noge za ukazati ili bockati ljude. Prikladno je držati noge na podu. Ako se sjedi na podu, onda je prikladno prekrižiti noge ili ih saviti iza.

Hodanje u javnosti bez košulje nije običaj na Tajlandu. Ne nositi majicu na plaži ili bazenu je u redu, ali dalje od ovih lokacija, poželjno je nošenje majice ili košulje. Tajlanđani su tolerantni prema zapadnjacima koji ignoriraju ovaj običaj, ali bolji dojam je ako se to poštiva. Nije uobičajeno da se žene sunčaju u toplesu. Na nekim privatnim bazenima može biti u redu. Na većini plaža nije prihvatljivo (u stvari je ilegalno), i ako neki turisti to i dalje rade. Opet, Tajlanđani će biti tolerantni i dobro se našaliti ali im se svakako ne sviđa.

Na Tajlandu je običaj izuvanje obuće prije ulaska u kuću, neke trgovine i uredi, najveći broj restorana i uslužnih objekata. Ako postoji kolekcija cipela na ulazu onda bi vjerojatno trebalo izuti svoje cipele prije ulaska.

Uobičajeni naziv za “gospodin” ili “gospođa” na tajlandskom jeziku je Khun.

Hrana je važan dio tajlandske kulture. Tai ljudi vole hranu i to je jedna od centralnih točaka njihovog života. Tajlandska hrana je nevjerojatno raznovrsna, čitave knjige su napisane na temu koja je još uvijek samo započeta.

Tajlandsko kuhanje se bazira na fuziji jakih okusa. Pet okusa tai kuhanja su ljuto (PET), kiselo (BRIO), slano (KEM), slatko (VAAN) i gorko (KOM). Ovi okusi se kombiniraju kako bi se proizvela jela nevjerojatnog intenziteta, koja snažno utječu na čulo okusa. Tai jela su uglavnom jela s rižom ili rezancima kako bi se ublažio intenzitet okusa.

Jačina pet okusa može se mijenjati tako da odgovaraju ukusu potrošača. Svježi sastojci su suštinski dio tajlandske kuhinje. Ima veoma malo prerađenih proizvoda u tajlandskim jelima a zahvaljujući začinima koji se koriste u pripremi jela, naročito ljuta paprika, đumbir i zeleni limun, tajlandska hrana je vrlo zdrava. Kažu da tajlandska jela oslobađaju dišne puteve i stimuliraju aktivnost digestivnih organa.

Sa sigurnošću se može tvrditi da je Tajland domovina egzotičnog voća. Uzgajano s mnogo pažnje, čak slavljeno u okviru pojedinih fascinantnih tajlandskih praznika, voće je ponos Tajlanđana. Na svakom uglu mogu se naći tezge prepune voća fascinantnih boja, mirisa i okusa. Pored “banana-nardži”, mandarina, uobičajenih banana, ananasa, manga, papaje i kokosovih oraha, mogu se pronaći i mnoge druge vrsta egzotičnog voća koje rijetko stiže na europske tržnice, kao što je durijan, iznimno hranljivo voće izuzetno jakog okusa i najblaže rečeno neprijatnog mirisa, čije se unošenje u gradski prijevoz i zatvorene prostorije nerijetko zabranjuje i natpisima. Tezge na kojima se mogu kupiti svježi voćni shake-ovi, na svakom su koraku i pravo su osvježenje na vrelom asfaltu ove tropske zemlje.

Neizostavno je probati i nacionalno Chang pivo.

Mnogo restorana u turističkim centrima nude kompromisnu verziju tai hrane. Ublaže začinjenost i intenzivne arome a zatim služe hranu u zapadnim manirama što je samo blagi uvod u tai hranu, ali autentično iskustvo tai hrane može se steći u lokalnim restoranima ili u nekoj boljoj školi kuhanja koja otkriva egzotičnu mješavinu začina koje jelu daju tai notu i načine pripremanja autentičnih tajlandskih obroka.

Tajlanđani jedu hranu vilicom (lijevom rukom) i žlicom (desnom rukom). Koriste vilicu kako bi stavili hranu na žlicu i žlica ide u usta. Meso u tajlandskim jelima se siječe na komade veličine usta, tako da nož nije potreban. Koriste štapiće za neke jela, kao što su juha s rezancima.

Tajlandski restorani ne brinu previše oko koncepta startera ili priloga, već služe hranu kako je spreme, jela koja pripreme brže stižu prva, nebitno kojim redom i da li su svi gosti za istim stolom, istovremeno posluženi.

Kada Tajlanđani naručuju hranu često će odrediti koliko ljuto, kiselo, slatko, itd., žele da im jelo bude pripremljeno. Briga za mnoge zapadnjake je da jelo ne bude previše začinjeno. Kako bi se naglasilo da jelo ne bude previše začinjeno dovoljno je reći „mai ow pet“ (ne želim začinjeno), zatražiti pomalo ljuto jelo može se rečenicom „may ow pet maak“ (ne želim previše ljuto), kako bi se naručilo ekstra ljuto, potrebno je reći „ow pet pet“ (želim veoma ljuto), ali vrijedi razmisliti prije nego što se naruči ekstra ljuto jelo jer taj intenzitet ljutog, prži nepca i postoji velika vjerojatnost da se obrok neće moći pojesti! S Tajcima se može sporazumijevati i na engleskom, uglavnom razumiju instrukcije o željenim ili neželjenim okusima.

Slonovi su važan dio kulture i načina života Tajlanda. Tradicionalni su simbol kraljevske snage, esencijalni dio budističke umjetnosti i arhitekture, i duhovni mentor ljudima u svim životnim putevima, pa su svoje mjesto našli i na kraljevskoj zastavi. Vrlo inteligentni, imaju nevjerojatan osjećaj za ritam, a ni vlastita masa im ne smeta kako bi se često njihali uz taktove muzike, stoga su glavni zabavljači na brojnim festivalima. Ovo nije njihov jedini talent. Slonovi na Tajlandu igraju redovito nogometne utakmice. Nevjerojatno je gledati životinje teške pet tona kako trče i šutiraju ogromnu loptu. Istina je da slonovima upravljaju ljudi, ali oni stariji slonovi, koji dugi niz godina igraju nogomet, znaju svaki gol proslaviti na sebi svojstven način.

Koliko su cijenjeni na Tajlandu govori i praznik koji se proslavlja njima u čast. To je Nacionalni dan slonova koji se svake godine održava na ulicama Chang Maija, kada se priređuje velika gozba za sve slonove, koji nakon toga defiliraju gradom. Ljudi se prema njima odnose kao prema bogovima i kraljevima.

Na rijeci Chao Praya sja zlatnim sjajem politička, ekonomska, kulturna, kulinarska i duhovna prijestolnica Tajlanda, Bangkok, najkozmopolitskiji grad jugoistočne Azije. Bangkok je istovremeno i najveća tajlandska riznica, centar duhovnih i kulturnih vrijednosti, komercijalni, edukativni i diplomatski centar Kraljevstva. Grad je proglašen za prijestolnicu Tajlanda 1782. godine od strane prvog monarha iz dinastije Chakri, kralja Rame I. Smješten u srcu Tajlanda, ispresijecan kanalima i tokom kraljevske rijeke Chao Praya, Bangkok se lagodno širi po centralnoj ravnici. Šarmantna metropola, naizgled kaotična, okupana ljubaznošću i obaveznim smijehom s blizu 8,5 milijuna stanovnika (14,5 milijuna ljudi živi u širem krugu Bangkoka). Gotovo svaki odmor na Tajlandu počinje posjetom Bangkoka, najpoznatije metropole regije. Čim se zakorači na ulice grada, ispunjene životom i tržnicama prepunim hrane i robe, osjeća se njegov duh i atmosfera, jer sva se događanja odigravaju upravo na ulici. Dok neizmjerna veličina grada i užurbane ulice mogu biti zastrašujuće u početku, oni koji su proveli izvjesno vrijeme u Bangkoku zaljubljeni su u bezbroj atrakcija koje nudi: od egzotičnih hramova, koji naglašavaju snažnu budističku povijest Tajlanda, do suvremenih tržnih centara, koji čine shopping sastavnim dijelom svakog posjeta Gradu anđela i impresivnog noćnog života. Mnogobrojne turiste koji doputuju u Bangkok preplavi veličina i broj atrakcija koje Bangkok ima u ponudi – od razgledanja grada, koji obuhvaća više od dva stoljeća razvoja, Grand Palace sa svojim sjajnim tornjevima, šareni, čipkasti objekti, zeleni i narančasti krovovi, muzeji, freske, mnogo zlata i sjaja – Orijent jednom riječju. U neposrednoj blizini nalaze se i najljepši hramovi Bangkoka, uključujući Temple of the Emerald Buddha (Wat Phra Kaew), Temple of Dawn (Wat Arun) – Hram zore, jedan od najljepših hramova Tajlanda, različit po dizajnu, ukrašen obojenim staklom i komadićima kineskog porculana s čijeg se vrha pruža nevjerojatan pogled na živopisnu rijeku Chao Praya i prelijepu okolinu; zatim Wat Pho s pozlaćenom statuom ležećeg Bude dužine 46 i visine 15 metara, koji je ujedno bio dom prve Thai škole masaže u kraljevstvu, kao i još 400 drugih manjih hramova. Impresivan je i Narodni muzej kraljevske obitelji, Vimanmek Mansion, biser tajlandske drvene arhitekture, s 15 muzeja izgrađenih od tikovine, čija je glavna zgrada najveća drvena građevina na svijetu, a park, palme, potoci i prelijepi travnjaci omogućavaju bijeg od gradske vreve. Khao San Road, najpoznatije je područje među backpackerima i mladim turistima sa svih strana svijeta. Pubovi, klubovi i drugi barovi, trgovine, ulične tezge prepune hrane, pića, garderoba, tatoo studija, upotpunjuju sliku i pružaju mnogo zabave.

Desna obala rijeke zrači tradicionalnim karakterom grada, a lijeva obala je moderna metropola: poslovne četvrti u kojima se nalaze sjedišta velikih tvrtki, shopping centri, hoteli i neboderi kao potpuna suprotnost čudesnim hramovima. Bangkok je gotovo nemoguće upoznati u cijelosti, a njegov kraj je teško sagledati čak i s 84. kata najviše zgrade – Baiyoke Sky. Vožnjom čamcem rijekom Chao Praya, uz zvuke autentične muzike, stiže se do čuvene plutajuće tržnice koja predstavlja jedinstveno i najposjećenije mjesto za kupovinu najraznovrsnije hrane. Prodaja se odvija dok čamci plove, prepuni najrazličitije hrane, što svakom turistu ostavlja snažan i nesvakidašnji dojam. I dok se čamac probija kroz gužvu, svojstvenu tržnici, gdje se najbolje i upoznaje mentalitet nacije, turist postaje dio atmosfere i autentičnog kolorita najneobičnije tržnice.

U Bangkoku, kao i svuda u Tajlandu, saloni za masažu su postali jedna vrsta nacionalnog simbola. Otići iz Tajlanda, a ne prepustiti se uživanju u čuvenoj tajlandskoj masaži, isto je kao ne probati pizzu ili espresso u Italiji. Tehniku tradicionalne masaže Bramani su stoljećima razvijali uspijevajući metodama koje danas smatraju klasičnim, odstraniti fizički umor akumuliran dugim meditacijama. Ako netko želi ući u tajne Thai masaže, može pohađati tečaj za početnike koji traje 2 tjedna i košta 120 dolara. U Bangkoku postoji preko 150 škola, a najpoznatija je svakako u svetištu Wat Pho. U specijaliziranim centrima, profesionalno obavljena masaža je prava blagodat. Cijena tretmana od 2 sata varira od 4 do 15 dolara.

Na vrhu krune Kraljevine Tajland, nalaze se mistične planine i provincija Chang Mai, boemski centar zemlje, smješten na rijeci Ping, u šumskom podnožju. Tajlandska ‘Ruža sjevera’ je prirodna i kulturna zemlja čuda s etničkom raznolikošću, uz mnoštvo atrakcija i s gostoprimljivim ljudima. Jedno je od nekoliko mjesta na Tajlandu gdje je moguće iskusiti i povijesnu i modernu Thai kulturu koje koegzistiraju rame uz rame. Grad karakteriziraju stoljećima stare pagode i hramovi koji su odmah pored modernih trgovina, butika i hotela.

Chang Mai u doslovnom prijevodu znači ‘Novi grad’ i zadržao je ime usprkos tome što je proslavio 700.-tu godišnjicu 1996. godine. Kralj Meng Rai Veliki osnovao je grad kao prijestolnicu Lana Kraljevstva, 12. travnja, 1296. godine, otprilike u isto vrijeme kada je osnovano Sukhothai Kraljevstvo. Chang Mai nije samo postao glavni grad i kulturno jezgro Lana Kraljevstva, već i centar budizma sjevernog Tajlanda. Kralj Meng Rai bio je vrlo religiozan vođa, koji je osnovao mnoge gradske hramove važne i danas.

Intrigantne razlike kao što su etnička plemena, gomila rezervata slonova, škole kuhanja i masaža, razne zanatske radionice, kulturni performansi, kao i predjeli koji oduzimaju dah, čine Chang Mai jednom od najatraktivnijih turističkih lokacija Azije.

Stari grad je vitrina fascinantnog, domorodačkog i kulturnog identiteta sjevera, koji uključuje različite dijalekte, zanimljivu kuhinju, karakterističnu arhitekturu, tradicionalne vrijednosti, vesele festivale, brojne radionice ručnih radova, sjevernjački stil masaža i klasičnih plesova, ali je i blagoslovljen prirodnim resursima u koje spadaju planine, vodopadi i rijeke.

Prisustvo brojnih plemenskih sela u brdima pruža uvid u jedinstvenu kulturu i uvećava vrijednost Chang Maija. Zanimljive turističke atrakcije svakako su i splavarenje rijekom, jahanje slonova, trekking džunglom, golf, posjeta zanatskih radionica za proizvodnju svile.

Otoci na Tajlandu su među najposjećenijim na čitavom svijetu.

Napomena:

Zamjena novca vrši se kako u bankama tako i u mnogobrojnim mjenjačnicama u svim većim gradovima i turističkim centrima od 9 do 19h. Preporučuju su krupnije novčanice, 100 i 50 USD/EUR, jer je tečaj znatno povoljniji.

Sve poznatije kreditne kartice kao sto su American Express, Diners, MasterCard i Visa su prihvaćene u hotelima, restoranima i velikim robnim kućama. Travel čekovi mogu biti unovčeni u svim bankama kao i mjenjačnicama. Preporučljivi su čekovi u američkim dolarima, dok se za druge valu,te preporučuje zamjena u Bangkoku.

Tajland je +5h ispred Hrvatske. Kod nas se zimi pomjera sat dok to nije slučaj na Tajlandu, tako da je zimi Tajland na +6h sati.

Svi naši datumi putovanja prilagođeni su klimatskim uvjetima same destinacije.

Preporučuje se putnicima radi svoje sigurnosti, kao i eliminiranja rizika plaćanja visokih troškova liječenja u inozemstvu, osiguraju policu zdravstvenog osiguranja preko turističke agencije. Cjepiva nisu potrebna.

Voda je bakteriološki ispravna ali se preporučuje flaširana voda.

VIJETNAM

“Vijetnam nije rat nego država”, glavni je moto turističke organizacije ove zemlje smještene na jugoistoku Azije. Socijalistička Republika Vijetnam imala je burnu povijest i bila česta meta osvajača, počevši od Kineza koji su vladali tisuću godina, a potom su male vijetnamske države 700 godina bile samostalne, ratujući međusobno. Početkom 19. stoljeća dinastija Nguyen uspjela osvojiti i ujediniti veći dio južnog Vijetnama i vladala je sve do 1954. godine. Sredinom 19. stoljeća, veliki dio Vijetnama postao je francuska kolonija. Komunisti i nacionalisti uspjeli su se udružiti samo kako bi zbacili Francuze 1954. godine, ali su poslije toga dozvolili da njihova međusobna netrpeljivost uvuče narod u bratoubilački rat, u koji se kasnije umiješala Amerika. Ovaj rat okončan je 1975. godine, ali su odmah počeli novi sukobi s Crvenim Kmerima. Primirje je potpisano tek 1989. godine i to je prvi put od početka II Svjetskog rata da Vijetnam nije bio u ratu.
Grad Ho Chi Minh, nekadašnji Saigon, kako ga većina stanovnika još uvijek zove, ekonomsko je i kulturno središte Vijetnama. Saigon je moderan grad s oko 9 milijuna stanovnika, više od 3 milijuna motocikala i isto toliko bicikala juri kroz njega. Saigon, danas živi ritmom velikih svjetskih metropola s puno restorana i noćnih klubova u zapadnjačkom stilu, ali je uspio sačuvati stari šarm i tradiciju. Puno pagoda i hramova, Palača reunifikacije, katedrala Notre Dame i Muzej posljedica rata, svjedoci su povijesti. Veoma zanimljivo iskustvo i najbolje mjesto za shopping u Vijetnamu su tržnice Binh i Ben Thanh ili okolna sela, gdje možete naći tradicionalne proizvode kućne radinosti: vijetnamsku plavo-bijelu keramiku, rukom tkane torbe i odjeću, kupaste šešire, oslikane i lakom premazane predmete i nakit. Cjenkanje je neizbježno. Pije se pivo Saigon ili Ba ba ba, dok se vino uvozi iz čitavog svijeta. Dobar provod je zagarantiran, a glavna mjesta su disko klubovi kao što su Apocalypse, Now i Catwalk, koje su odlična mjesta za upoznavanje s mladima.
Vijetnamci idu kroz život kao što voze svoje motore. Idu naprijed i ne gledaju ni lijevo ni desno, a pogotovo ne iza sebe. Vijetnamski rat, koji je trajao od 1966. do 1973. godine, stanovnici ove zemlje zovu – američkim. O tom ratu se ne priča mnogo, naime, preko dvije trećine današnjeg stanovništva rođeno je nakon 1975. Kada posjetite podzemne tunele u mjestu Cu Chi, pokrajinu Tay Ninh i gotovo 200 kilometara široku deltu rijeke Mekong, čovjek nikako ne može a ne zapitati se, kako su Amerikanci mislili da mogu pobijediti Vijetnamce. Iako ih je ubijeno preko tri milijuna i to na najsuroviji način – od napalm bombi do bojnih otrova i raznih kemijskih sredstava – manje od pola milijuna Amerikanaca nije moglo pobijediti deset puta brojnijeg neprijatelja naviklog na vruću i vlažnu klimu, močvare i džunglu.

Mekong je najveća rijeka jugoistočne Azije i trinaesta najduža rijeka na svijetu. Dug je 4.023km, a uz njega i od njega, živi preko 90 milijuna ljudi. Izvire u dalekom Tibetu a što je najbolje – još uvijek se ne zna gdje točno. Nakon Tibeta, Mekong prolazi kroz kinesku provinciju Yunan, da bi potom zaplovio uz granicu Burme i Laosa, zatim slobodno teče po Laosu, pa je opet granica između Tajlanda i Laosa… Pri susretu s Mekongom u Kambodži može Vam se desiti da vidite neke od posljednjih grupica Irrawaddy, dupina kako skaču iznad površine i hvataju zrak. Tih velikih riječnih dupina ovdje je sve manje i vjerojatno ih za nekoliko godina više neće ni biti. Mekong je inače poznat kao rijeka u kojoj žive najveće ribe. U njemu je ulovljena najveća slatkovodna riba ikad zabilježena – u pitanju je som dužine 2,7 metara i težine 293 kg. Svojim tokom od Phnom Penha, glavnog grada Kambodže, rijeka se počinje račvati u deltu, koja se nastavlja kroz Vijetnam, gdje je lokalno stanovništvo od davnina naziva Rijeka devet zmajeva. Kako je rijeka svoj tok umnožila u devet krakova delte i bezbroj međukanala, tako se i život uz nju beskrajno intenzivirao. Na svakom kilometru ovog zemljopisnog fenomena, vidi se stoljetna isprepletenost čovjeka i rijeke.

Što vidjeti:

Reunification palača– poznata i kao “Palača neovisnosti”. Ima važnu ulogu u povijesti Vijetnama kada su 1975. godine komunistički tenkovi provalili vrata, što je simboličko obilježavanje kraja rata.

Saigon Notre-Dame bazilika– osnovana od strane francuskih kolonizatora, katedrala ima dva zvonika i doseže visinu od 58 metara.

Carska žad pagoda– taoistička pagoda. Izgradile su je kineske zajednice 1909. godine.

Dam Sen kulturni park– zabavni park, ima površinu od 50 hektara, 20% čine jezera a 60% drveće i vrtovi.

Xa Loi pagoda– najveća pagoda u  Ho Chi Minhu. Izgrađena 1956. godine.

Cu Chi tuneli– veliki ratni muzej koji posjetiteljima nudi uvid u podzemni život vojnika. Obuhvaća više od 120 kilometara tunela.

Ne propustite u Vijetnamu:

  1. Ha Long zaljev, nalazi se u sjevernom Vijetnamu blizu kineske granice i jedno je od svjetskih prirodnih čuda. Zaljev je prošaran sa 1.600 vapnenačkih otoka i otočića. Ovo mjesto je nadrealno i podsjeća na mjesta iz filmova.
  2. Carska utvrda Thang Long u Hanoju je drevno mjesto i politički centar zemlje. U vrijeme tisućite obljetnice Hanoja, UNESCO je proglasio ovu utvrdu svjetskom baštinom.
  3. Hoi An je više nego samo gradić, bio je to jedan od najvažnijih trgovačkih luka koji povezuju Aziju i Europu tijekom 16. i 17. stoljeća. Iako se veliki trgovinski centar preselio na drugo mjesto, Hoi An je uspješno vratio i očuvao svoje šarmantne korijene.
  4. Ho Chi Minh mauzolej u Hanoju, Ho je vjerojatno najpopularniji lider u Vijetnamu i svom narodu poznat kao “barba Ho”. Njegovo tijelo je ovdje sačuvano u staklenoj vitrini. Izgradnja mauzoleja je započela 1973. godine po uzoru na mauzolej Lenjina u Rusiji.
  5. My son svetište je hindu svetište pod zaštitom UNESCO-a.
  6. Kompleks spomenika Hue, spomenika pod zaštitom UNESCO-a, nalazi se u gradu Hue u centralnom Vijetnamu.
  7. Phong Nha – Ke Bang nacionalni park, nalazi se u provinciji Quang Binh, najstarija je kraška formacija u Aziji.
  8. Pješčane dine u Mui Ne su najvažnija turistička atrakcija pokraj plaže, masovne dine koje su u bojama od bijele do zlatne, također se u blizini mogu naći i crvene dine.

KAMBODŽA

Biser Azije. Zemlja na čijem je prostoru prije 10 stoljeća postojalo Kmersko carstvo (IX-X), a koja je 70-tih godina 20. stoljeća bila poprište građanskog rata, čija je politička stabilnost uspostavljena tek krajem prošlog stoljeća, postala je jedna najtraženijih turističkih atrakcija Jugoistočne Azije. Okružena Laosom, Tajlandom i Vijetnamom, s izlaskom na Tihi ocean, Kambodža broji 14 milijuna stanovnika, uglavnom budističke vjeroispovijesti. Većinu stanovništva, čak 90 posto, čine Kmeri, dok ostalih  10 posto dijele Vijetnamci, Čami i manje etničke grupe koje nazivaju ‘’Brdski Kmeri’’. Službeni jezik je kmerski, međutim, starije stanovništvo dobro vlada francuskim jezikom, s obzirom na to da su tek krajem 50-tih godina prošlog stoljeća dobili neovisnost od Francuske, dok mladi naraštaji uče i govore engleski, kako bi potpomogli razvoju turizma. Kambodža je konstituirana kao ustavotvorna monarhija na čelu s premijerom i kraljem koji ima reprezentativnu ulogu. Valuta je riel, mada je u vrlo čestoj upotrebi američki dolar. Iako je Pnom Penh glavni grad i može se reći središte turizma, glavna turistička atrakcija je čuveni kompleks hramova kambodžanske regije Angkor, novo svjetsko čudo i najveća vjerska građevina na svijetu – Angkor Wat.

S obzirom na to da je u dvadesetpetogodišnjem građanskom ratu Kambodža izgubila veliki dio infrastrukture, to je utjecalo da sadašnje stanovništvo bude manje obrazovano, što usporava razvoj ove zemlje. Zanimljivo je da, restriktivna politika suvremene Kambodže ne dozvoljava 3G mobitele, farbanje kose u plavo, izbore za miss. Preljub se kažnjava s godinu dana zatvora, a prilikom gostovanja na televiziji, mora se nositi pristojna odjeća.

Hrama u Kambodži podsjeća na tajlandsku, međutim, manje je ljuta, i može se osjetiti utjecaj indijskog karija. Bazira se na riži, ribi i povrću, a mlijeko od kokosa je važno kao prilog i osnova za slastice. Ono što je jako bitno turistima, je činjenica da je Kambodža vrlo jeftina, i da za svega nekoliko dolara možete dobiti obilan ručak. Ne propustite probati kraljevsko voće, kod koga postoje muški plod, koji grije, i ženski plod, koji hladi.

Kambodža je iznimno ‘”zelena’’, a kako i ne bi bila kada je preplavljena nizinama, a ono planina što ima, nalaze se na jugozapadu, istoku i krajnjem sjeveru. Klima u Kambodži je tropska. Zemlju često pogađaju monsuni, vruće je i vlažno s prosječnom temperaturom oko 27°C. Sezona kiše traje od lipnja do listopada. Prije sezone monsuna, bude i više od 40 stupnjeva, dok vlaga bude gotovo 100-procentna.

Siem Reap – glavni grad istoimene provincije na sjeverozapadu Kambodže, Angkor Wat, Kampong Phluk – poplavljena džungla u blizini Siem Reapa, rijeka Mekong, najveće kambodžansko jezero Tonle Sap, više od 1.000 hramova, Phnom Penh, ’’kuće na visokoj nozi’’ na obalama jezera Tonle Sap koje čuvaju žitelje od poplava i domaćih životinja, džungla, neasfaltirane ulice s nizovima kuća u francuskom stilu nasuprot kućama sklepanih od kojekakvog materijala, monsuni… su ono što ovu egzotičnu zemlju čini fascinantnom!

Angkor Wat

Fantastično, nadrealno… Ovo su uglavnom prve riječi velikog broja turista koji se približava kamenom kompleksu religijskih objekata veličine New Yorka. Mjesto na kojem se u vrijeme civilizacije Kmera prostirao najveći grad na svijetu, u kojem je živjelo 750.000 ljudi. Grad koji je održavao gospodarsku i vojnu dominaciju u regiji, koji je s oko 1.000 svetišta trebalo veličinom parirati egipatskim piramidama.

Kako je svaki kralj gradio vlastiti hram posvećen jednom bogu čijim se otjelotvorenjem smatrao, Suryavarman II izgradio je hram posvećen bogu Vishnu – Angkor Wat, gdje ’’Angkor’’ znači grad, a ’’Wat’’ hram.

Misteri vezan za sustav građenja i nestanak civilizacije Kmera, možda nikad neće biti otkriven. Ono što je poznato su simboli koje kompleks predstavlja. Vodeni prokop oko užeg područja hrama, širok 200 metara i dug 6 kilometara simbolizira praocean, koji zajedno s hramovima predstavlja svemir. Glavni hram ima pet tornjeva oblikovanih kao lotosovi cvjetovi što predstavlja simbol planine Mehru, dom bogova. Svaki od paviljona ima toranj na vrhu, kroz koje se dolazi do vrta s galerijama i grobnicama. Obasjani jutarnjim suncem izgledaju veličanstveno! Veliki misterij Kambodže vezan je i za nestanak Kmera. Poslije dominacije od nekoliko stoljeća, civilizacija je odjednom nestala, ne ostavljajući pisane tragove što se odista dogodilo.